Zima u Košutićima
Najveći dio naših gostiju i prijatelja ima pred sobom sliku istre i Košutića iz ljetnih mjeseci.
Vrelo, visoko sunce, plavo nebo, zelenilo, ili pak od suše posmeđila trava na livadama.
Kupanje u bazenu, sunčanje, ili pak bijeg u hladovinu pred prejakim suncem.
Postoji i ona druga slika Istre…
Prije nekoliko dana smo se vraćali u Košutiće nakon što smo božićne i novogodišnje blagdane proveli s djecom i unucima. Bilo je to krasno vrijeme prepuno veselja i smijeha, radosti što se vidimo i sreće što smo zajedno.
Put je bio …, pa recimo prilično snježan. Snijeg pored ceste, snijeg na cesti, snježna mećava, jaka bura.
Sve je to bilo polako iza nas kada smo se približavali kraju puta.
Iznenada smo shvatili da je snijeg oko nas sve deblji, i da ga ima posvuda oko nas.
Grane su se savile pod teretom vlažnog snijega. Jedna rijetka slika koju smo i sami u posljednjih dvadeset i pet godina u Košutićima vidjeli svega nekoliko puta.
Naše masline su nam izgledale neobično pod teretom snijega. Sirotice su više ličile na tužne vrbe nego na vesela stabla s kojima tako rado razgovaramo cijele godine.
Niti naše dvorište nije izgledalo ništa više ‘ljetno’, ako se za siječanj smije upotrijebiti ta riječ.
Vjerujemo da je malo naših gostiju ikada zamišljalo da bi selo u kojem uživaju u ljetu mogle
ovako izgledati.
Ipak, nije sve tako neobično. Slijedeće jutro su nas dočekale mnogo vedrije slike. Sunce se
ukazalo, vidjele su se male ptičice o kojih je većina došla k nama prezimiti bježeći od zime na
sjeveru.
I srne koje se inače drže daleko od ljudi i od sela, približile kućama kako bi našle nešto za jelo.
Čini se da su ispod naših maslina pronašle nešto što im se dopalo.
I sve opet izgleda toplije. Ljeto i nije tako daleko.